Kajanje dođe poslije
Zašto me privlači on takav koja je sušta suprotnost meni? Trebala bih prestati, ali vrag radi svoje..oprosti djevojčice. Izdat ću te opet.
Zašto me privlači on takav koja je sušta suprotnost meni? Trebala bih prestati, ali vrag radi svoje..oprosti djevojčice. Izdat ću te opet.
Kada bih se barem jednom mogla vidjeti onako kao što me vide drugi ljudi. Stranci, koji me prvi put sreću. Oni koji me dobro poznaju. I generalno, svi koji nisam ja. A toliko ih je. Mogla bih biti bilo ko drugi. Posrnuti i hodati ponosno. A ja sam eto sasvim slučajno ova što ima crnu…
Da li postoji sreća ili je sreća samo traganje za srećom? Nemoguća riječ. Previše lagana i prosta riječ od 5 slova u čije tragove mora stati sva težina uspješno sklopljenih kocki. U sreću nikad nisam bila sigurna niti sam joj previše vjerovala a opet je u mom životu uvijek bila prisutna neka sjena koja je…
Nedjelja je. Jesen divna, Čola trešti sa tv-a, kraj džamije par sjedi na klupi. Sve je nekako romantično.Vala idem i ja da šetam, pa na kaficu paa svašta.. Danas želim da svi budu zdravo i sretno!
Bio je neki prevrtljiv mjesec, nisam tačno sigurna koji jer ja vrijeme kao tačno određenu preciznu stvar, nikada nisam uspjela doživljavati ozbiljno. Da budem potpuno iskrena, nemam dobar osjećaj za vrijeme. Bio je kišan dan, tmuran i spor. Sjećam se tebe, i sada te vidim, vidim te često u posljednje vrijeme…što ne znači da te…
O, kako mi nedostaješ večeras. A proteklo je dosta vode i kazaljke su načisto poludjele. Ti si znao sa mnom. Znao si me bolje od mene .. Ti bi sada osmjehom znao začarati agoniju što me snađe. Ti bi jednom rječju utišao zle aveti što se evo vazdan došaptavaju. Ali nema te, što te nema,…
Slušam tvoj glas, uzbuđen a nježan i već žalim za vremenom u kom ga neću slušati. Bože, kako je sretna pomislim, sluša te svaki dan. Već u sljedećem trenutku ne želim biti na njenom mjestu. A i što ću tamo. Ubila bih se da sam ti Ona i da je naš odnos potpuno opiljiv. Čudnovatost…
“Trees are poems the earth writes upon the sky, We fell them down and turn them into paper, That we may record our emptiness… K. Gibran Sve što na papir stane u grlu je stvaralo tenziju. Sve što prsti kažu usne žele dotaknuti. Moja praznina pak, puna je oblika, lude geometrije, iz nepravilnog mnogokutnika se…
Da li vi imate dosadne babe na poslu koje proprate svaki vaš korak, svaki vaš pogled, svaki trenutak i svaku vrstu komunikacije? Koje se miješaju u vaš život iako niste tražili niti savjet niti mišljenje? U nedostatku vlastitog posla, atraktivnosti, ljepote i manjka pažnje iz srednjoškolskih i fakultetskih dana, valjda je, kao sporedna figura najbolje…
Poželjeh da skinem ovaj obruč od mesa, kože i kostiju. Da mislim bez stege. Misli su tako težak pojam. Kao živi pijesak te gutaju i proždiru. Misao se veže za misao i na koncu si u blatu do grla i više ne možeš izvući noge. Noge ti štaviše više nisu ni bitne jer si ubogi…