Možeš li zaboraviti ono dvoje staraca što smo ih posmatrali onda na moru i što smo htjeli biti takvi kad jednom budemo? Sjećaš li se kako su pripremali krompir salatu na malom plinskom grijaču?
Kako su se pazili?
Ja sam zaboravila..
Zaboravila sam i onu grmljavinu koja me natjerala da pobrojim sve svete ikone u teta Aleksinom apartmanu, i kako su se sjajile pri bljesku munje.
I što mi je teta rekla: “ma niš’, samo mala nevira, ne boj se”.
Zaboravila sam i kako smo pecali i čuvali oni malu djecu na molu.
I tvoj smijeh sam zaboravila.
I zaboravljam dok me ima, a zaboraviti stići neću.
Nemoj zaboravit, ali preboli. 🙂
Pa mislim da ću, u inat sebi, da se sjećam. Vrijedan je toga. Šta ću, ne može se dobro zaboraviti.
Ja se sjećam lijepih stvari sa svojim bivšima, to je normalno. Al nemoj tim sjećanjima se grist što niste više skupa i nezdravo se vezat za tu bivšu vezu, to ti želim reć.