Šta bi se desilo kada bih otišla? Kad bih ujutro, umjesto da dođem na posao, samo produžila ravno i otišla na more da cijeli dan sjedim i uzivam u zraku. Ili još dalje? Preko mora i gora.Trebalo bi mi cca 4 sata do Splita, gledala bih talase i pijuckala kapućino. Mozda talasa i ne bi bilo, meni za inat. Pa bi mi propao put. Ne bi bio prvi. Jednom prilikom sam sa meni tada dragom osobom došla do pola puta života i vratila se.. i dalje dragom osobom, ne umijem da mrzim. Nego, zvali bi me sa posla, on bi me pitao jesam li jela i stigla, sestra bi pitala kakva sam. Trazio bi me izvršni direktor sigurno. Mislim da je naša ljubav vječna. Ljubav izvršnog i mene! Savršen spoj potrebe i potrebe. Dabl nesesiti. Volim svog izvršnog, čini da se osjećam živom i potrebnom. A nije ni šovinista.
Mozda sutra odem do Splita, ako ovi njegovi ne dođu. A ti, “ovi”, su zaista dragi ljudi, samo je moja baterija krepana.
I što baš Split, valjda me asocira na udaljenost, podjelu, a sva sam si takva sad. Spliting my mind babe..
2 komentara
Komentariši
Morate biti prijavljeni da biste objavili komentar.
Split je lip grad, vridilo bi pritrpit tu patnju oko izvršnog i svih ostalih za jednu onako finu, s ćeifom kavu uz more. 😊
Ma Split je ljubav, predivan je i uvijek bih tamo pobjegla..i mozda sretnem Severinu