Kako sam danas loša Božee..radim od 7 do 3 i jutros mi je najveći cilj u životu bio da dočekam 3 da mogu otići u stan i spavati, zavući se u neku mišju rupu i plakati…ali maco, što plačeš maco, sve je okej, ali macu boli, nešto me boli. Jutros sam stajala na stanici, čekala gradski bus i kontala da sebi presudim. Sad sam ispred laptopa, 15 do 12 je i još sam tu..Postim..plače mi se…boli me on, loš brak, to što je daleko, što mi nedostaje kao komad moga mesa, boli me i ova ljubav koju volim, i ovaj divni čovjek u kojeg želim da se utopim i da budem njegova od do..ali ja sam tužna, mene je strah života, kako ići dalje, kako, kako, nekad je tesko…kako znati, kako preživjeti, kako na minimum svesti ovo lucidno stanje gdje sam zena koja stoji na stanici i čeka bus, nasmijana i lijepa bgm, i koja razmislja da li danas da napravi to..
Loša 1
tebe nesto vjecno patila ta ljubav. Barem ako je ovo ista ona Panta Rei od prije 12 godina…
Bome i ja nju patim haha
Bože, što ne pročitah ovo prije… I sam ponekad poželim sebi presudit, ali ipak volim život, pa preživim… Uvijek ima nade, koliko god teško bilo. Vjeruj mi, preživio sam nevjerovatna sranja i izišao iz njih, ne bih rekao jači, ali nježniji, mudriji, fleksibilniji, izdržljiviji… Znaj da život može bit lijep, koliko god sada teško bilo. I drži se, Sinusoida. ❤
Ma hajde, sve prođe i sve čovjek preboli i bude bolji i pametniji, vjeruj meni, ja sam stara i iskusna😁
Hvala ljudi moji lijepi, kao što vidite, još sam tu, još me ima ☺️