Bojim se grmljavine, oluje i vjetra. Ali danas želim da oluja dođe, da istrčim na vazduh pun elektriciteta, dignem ruke u zrak i kažem svima: ” Ne bojim seeeee! Čujete li? Hoću život, hoću sve, neću strah, neću analize.”
Bojim se i tebe, tako se bojim. Ti me voliš, ti me želiš, tebi sam još uvijek srna na proplanku koju treba upucati ravno u srce. O kako to tek želim! Da me prostrijeliš evo tu na mokroj travi, usred šiblja i mahovine. I dopustila bih ti, samo kad se ne bih bojala. Da ćeš me ostaviti tamo da ležim kad spoznaš šta sam tajila od tebe. I moja će crvena krv uzalud teći u potocima. Vrijedi li to jednog života, može li lovac još malo čekati?
“Čujete li meee, hoću život, recite mi kako se živi!”
