Gdje si se to noćas zaputila, dušo moja naivna? Kroz čije hodnike čija stopala tražiš, ka čemu uzalud hodiš ponovo? Zar nije ti mnogo to što na leđima nosiš, ispod jezika kriješ? Cipele tvoje trošne su i stare, ne mogu podnijeti još jednu kišu. Koja te ljubav tjera bičem ili je mržnja ono što silu ti daje? Na kraju puta, put je opet. Unedogled putuješ tako. Koja će staza da te pokoleba, koja mjesečina da te opčini? Koji ćeš cvijet zgaziti dok drugi te mirisom svojim omami? Koja rijeka će ponovo iznjedriti čistoću tvoju? Putuj mi, putuj. A kad se umoriš, kaži mi…da li si samo u mjestu stajala?
Voyage
Evo, kad sjedne da odmori, da ima u čemu uživati:
https://www.youtube.com/watch?v=6H22lajS4GE
😛
Eeee sad je dobila krila, možda izvede i poneku akrobaciju 😀
P.S. grejt tejst for mjuzik ;D
Kad bih radio akrobacije, radio bih ih uz ovakvu neku muziku:
https://www.youtube.com/watch?v=7in_OMhwTvU
😀
npr, headbengati na užetu 100m iznad poda 😀
Bio bi prvi na ovim prostorima, mogao bi ozbiljnu lovu namlatiti :DD
Nisu nikom interesante prvljave metalike. 😀
Jesu ako vise u zraku hahah