Da li je ovaj život milost ili je pak milost umrijeti? Možda je našoj duši sve jednako, možda kada se odvoji od tijela prestane razumjeti vrijeme i prostor kao ograničene i skučene i tek tada spozna širinu. Možda samo mi koji ostajemo još neko vrijeme sa ove strane, patimo ne znajući da su se naši najmiliji oslobodili patnje. Kako ovako dugo živimo u uskom procjepu zadržavajući tako kompleksne spoznaje unutar sitnog tijela? Tijelo je sigurno obruč, stega i alat za fizički život ali zar ne zaboravimo nahraniti dušu? Čini mi se da s vremena na vrijeme zaboravim da nisam samo tijelo nego stjecište znanja, smisla i suštine. Kada razmišljam o sebi kao o duši, bilo bi mi žao da se ne spoznamo ja i ona. Ona i ja. Ja. Ona. Množina. Jednina.
3 komentara
Komentariši
Morate biti prijavljeni da biste objavili komentar.
“Dvojinu su stari Slaveni imali u rečniku..”
https://www.youtube.com/watch?v=fENR2cG5M5A
Bio sam napisao neki komentar ali jako sam neorganizovan i nisam elokventan, preskočiću ovaj put. 😀
Evo, kometnarisaću ovako:
https://www.youtube.com/watch?v=P6kd0FQhd5k
Ljuuuuubav..Ljuuuubav. Ako si i greskom stavio, nisi pogriješio. Za organiziranost ne smijem garantovati, ali elokventan jesi čim znas tu riječ.. :DDD
Shhh! 😀
I'm undercover!