Kuda ideš
Nekad čovjek ide naprijed idući nazad a nekad ide unazad koračajući naprijed. Šta ja tačno od toga radim, nepoznanica je i meni…čut’ će se, znat’ će se.
Žao mi je
Prestala sam da te volim večeras…beznadežno, tromo, tiho. Kao pahulja si skliznuo niz moje srce, kao kap, i žao mi je jer sam trebala nekoga da volim zauvijek…žao mi je, nisam tvoja sreća.
Sumnja
Ležim i sumnjam. Sumnjam, postojim. Mrzim sumnju ali je ona neodvojivi dio mene, živi neovisno od mene, hrani se mojim sokovima i fluidima, oblijeće oko moje istine kao zabludna prostitutka moleći za pažnju. Osjetim je u nožnim prstima, nasumičnom kretanju noge, penje se uz udove, ulazi u vene izvana, izvana hrli unutra, krv je slaba,…
Insta šajning
Prazan je svijet instagrama, fejsbuka, dok prazni sjedimo zajedno, pljuvajući isti taj svijet čiji smo učesnici, ali to tek malo, tek onako. Prazni smo a puni signala, i lajkova, i odobravanja, a svi se pomalo tajno mrzimo. Ne vjerujemo u našu ljepotu i šarm dok ih ne vidimo na ekranu, a pameti nema mjesta tamo,…
Ime tvoje
Na mojim leđima je noćas svemir, i zvijezde i mjesec, al Sunca nema..i Sizifov kamen i tvoje ime i ova sudbina što bez nje ne znam. U mojim očima je led što gori, nadanje, sreća i tvoje ime, i sve od tuge što nosim tebi, noćas me boli, noćas me brine. Na mojim rukama pečati…
Nedostajanje prije nedostajanja
Nije da mi nedostaješ, nije da si mi drag kao nekad..samo sam sama sebi falila jutros, onakva kakvom si me ti gledao sve te godine. Sad sam dokazano druga, tuđa. I psi lutalice i mačke skitnice me zaobilaze, i voda me neće nositi, i zemlja držati, ni tvoj pogled pratiti. Ali vrijeme je podlo, kuca…
Moje
Sa vjetrovitog decembarskog dana ući u topao stan, napraviti si čaj, biti sam u tišini barem jedno decembarsko veče, meni je sreća…meni je potrebno. Nemati niti jedan veliki problem u području zdravlja sebe i bliskih osoba je sreća. Sreća je tu. U meni, u tebi. Sreća sam ja. Sreća je mala, može stati u džep,…
Otići
Pakujem kofere, stvarno odlazim.. (Kiša je padala snažno. Ulice mokre i puste, žuti pas ispred željeznih vrata. Miris pržene kafe u bosanskoj kući. Miris sreće. Haiku za mene. Sonet za tebe.) Koferi laki, korak težak. Ipak se radujem. Svaki je haiku pomalo i sonet.
Puti i neputi
Šta je prioritetnije u životu nas, ljudi, mene, čovjeka? Je li moja dužnost i obaveza sebe slijediti, onu tananu nit duše koja mi nalaže šta da činim sa sobom kad se naveče ugase svi vanjski svjetovi? Onu nit koja mene, ovakvu, čini sobom? Ili je pak grijeh slijediti sebe, i svoju strast? Ne strast, u…
Bez tebe
Poklonila sam ti najljepši šal od laži, koju je noćna tama tkala sa mnom, ogrnula te njime da zaspiš spokojno poput dječaka. Nisam te budila to jutro, jer htjela sam da me pamtiš vječno, kao laž, san, i vrhunac. Nisam htjela da silazimo niz obronke našeg svakodnevnog i da se spotičemo od naše običnosti, htjela…