Sumnja

Ležim i sumnjam. Sumnjam, postojim. Mrzim sumnju ali je ona neodvojivi dio mene, živi neovisno od mene, hrani se mojim sokovima i fluidima, oblijeće oko moje istine kao zabludna prostitutka moleći za pažnju. Osjetim je u nožnim prstima, nasumičnom kretanju noge, penje se uz udove, ulazi u vene izvana, izvana hrli unutra, krv je slaba,…

Nastavi čitanje →

Moje

Sa vjetrovitog decembarskog dana ući u topao stan, napraviti si čaj, biti sam u tišini barem jedno decembarsko veče, meni je sreća…meni je potrebno. Nemati niti jedan veliki problem u području zdravlja sebe i bliskih osoba je sreća. Sreća je tu. U meni, u tebi. Sreća sam ja. Sreća je mala, može stati u džep,…

Nastavi čitanje →

Bez tebe

Poklonila sam ti najljepši šal od laži, koju je noćna tama tkala sa mnom, ogrnula te njime da zaspiš spokojno poput dječaka. Nisam te budila to jutro, jer htjela sam da me pamtiš vječno, kao laž, san, i vrhunac. Nisam htjela da silazimo niz obronke našeg svakodnevnog i da se spotičemo od naše običnosti, htjela…

Nastavi čitanje →